Velika Kladuša

Zapadna kapija Bosne i Hercegovine

 

Ovaj bosanski grad je kroz burnu historijsku prošlost živio život na granici. To je odredilo karakter kako civilizacijskih tako i njegovih kulturnih vrijednosti.

Krajina kao odrednica vezala se za granicu, dok je termin krajišnik bio graničar. Danas svi mi kažemo da smo Krajišnici i vrlo često uz ovu imenicu redaju se odrednice : ponosni, ljuti, prkosni.

Historija kaže da je područje Velike Kladuše   zbog svog izuzetnog položaja i povoljnih prirodno-geografskih osobina, bilo naseljeno već u davnoj prošlosti, što potvrđuju mnogobrojni kulturno-historijski spomenici koje su iza sebe ostavili narodi  koji su naseljavali ove prostore.

Iako se tragovi života i rada ljudi nalaze na ovim prostorima još iz Rimskog doba, najstariji pisani dokument o Velikoj Kladuši potječe od 30. oktobra 1280. godine, kada je pripadala knezovima Blagajskim Babonjicima. Za Kladušu kažu da je dobila ime po svom prvom gospodaru Kladaru.

Kulturno-historijsko i graditeljsko naslijeđe vezano je za historijske uslove i specifičnosti geografskog položaja. Općina posjeduje rijetke, veoma vrijedne i zanimljive objekte koji imaju značajnu znanstvenu, obrazovno-odgojnu, kulturno-estetsku, turističku i privrednu vrijednost. Ti objekti i najbolje govore o historiji ovog kraja.

Jedan od najvrednijih spomenika kulture, pronađen na području Velike Kladuše je zlatna naušnica okrenutog piramidalnog oblika s početka VII stoljeća.

Ostaci srednjovjekovnih gradova Podzvizda, Vrnograča, Todorova i Velike Kladuše, svjedoče o životu tadašnjeg stanovništva

Godine 1633. godine Turci osvajaju Kladušu i ostaju sve do pada grada pod austrougarsku vlast. U tom periodu historije grada dolazi do intenzivnijeg naseljavanja stanovništva, što vlasti obilno pomažu.

U noći između 19. i 20. februara 1878. godine Velika Kladuša potpada pod austrougarsku upravu. Značajno je pomenuti da je, prilikom okupacije Bosne i Hercegovine od strane Austro-Ugarske monarhije, Kladuša sa okolinom pružala najduži otpor.

Veliki priliv stanovništva u naselje prouzrokovao je potrebu za izgradnjom dodatnih sadržaja,  trgovina, zanatskih radionica, stambenih objekata kao i intenziviranje izgradnje vjerskih objekata, najčešće džamija.

Za vrijeme austrougarske uprave podignute su dvije džamije i predstavljaju, ustvari, dva najmarkantnija objekta podignuta u to vrijeme. Gradska džamija je podignuta prva i to 27. septembra 1901. godine.

Dugotrajne borbe kroz historiju između Istoka i Zapada na ovim prostorima stvarale su hrabre, gorde i ponosite ljude, čije su osobine utkane u legende o Muji i Halilu Hrnjici, koji predstavljaju sinonim za stanovnike Velike Kladuše.

„Kako se Bosna i Hercegovina najčešće povezuje sa sevdalinkom kao jednim od najznačajnijih umjetničkih vrijednosti vezanih za historijski razvoj, mi, Kladuščani, ih nemamo mnogo. Ovdje će se najćešće zapjevati: „Mujo kuje konja po mjesecu, Mujo kuje, a majka ga kune…“ Rijetko ko će ljepotom savdalijskog izraza nastaviti, a pri tom govoriti o Velikoj Kladuši. Narodni pjesnik je rekao : „Ovakva je krvava Krajina, s krvi ručak, a s krvi večera…“  Zaista je taj ambijent ostao utkan u narodno stvaralaštvo koje je danas sačuvano u krajiškim muškim i ženskim pjesmama specifičnog muzičkog izražaja. Takva su i naša kola, „gluha“- bez muzičke pratnje ali i danas sačuvana kao dio našeg identiteta. I Rahmanovo kolo i Kolo u turkanje danas su priča o granici“, rekla nam je Bisenija Mušedinović profesorica bosanskog jezika.

„Međutim, ono na što smo posebno ponosni je usmena  predaja Bošnjaka, a naročito Krajišnika,  koja govori i Muji Hrnjici“, istakla je profesorica Mušedinović

Veliki epski junak Mujo Hrnjica rođen je u Lici. Mujo i Halil sinovi su osmanskog trgovca koji se oženio sestrom Hurem-age Kozlića, a poginuo je u četovanju u Principovini.

Za rođenje Muje i Halila Hrnjice se veže usmena predaja. Ona kaže da ih je gorska vila zadojila, Muju svojim mlijekom od kojeg je on dobio ogromnu snagu i junaštvo, a Halila rosom od koje je dobio veliku ljepotu.

To se predočava i u tome da je u epskim pjesmama Mujo Hrnjica slika historijskog ratnika Krajišnika (iako su njegove pjesme sačuvane i opjevane u mnogim bh. gradovima kao što su Mostar, Sarajevo, Počitelj, Foča, Nevesinje, Prozor i Jablanica), a Halil je podignut u visine epskog ideala kao carski mejdandžija.

„Kao i svi epski junaci, primjećujemo da je i Mujo Hrnjica bio veliki ratnik u kojeg se uzdao narod. Upravo je narodno predanje isprepleteno epskim pjesmama u najvećoj mjeri utjecalo na to da se Mujo Hrnjica zapamti kao junak“, rekla nam je Bisenija Mušedinović,  profesorica i jedna od najangažiranijih kulturnih djelatnica u Velikoj Kladuši.

U borbi protiv fašizma Kladuščani su dali veliki doprinos i žrtve, o čemu danas svjedoči oko pedeset vrijednih kulturno- povijesnih spomenika. Zahvaljujući aktivnom i nesebičnom djelovanju najvećih kladuških antifašista iz tog vremena u Velikoj Kladuši se, ranije nego u drugim područjima Cazinske krajine, organizirano razvio i djelovao jak antifašistički pokret.

Rezultat tog djelovanja je odlazak znatnog broja Kladuščana u partizanske jedinice već 1941. godine. U toku četverogodišnje antifašističke borbe u partizanskim jedinicama borilo se više od tri hiljade stanovnika s područja općine Velika Kladuša, od kojih je u borbama poginulo njih 692, što nedvojbeno potvrđuje antifašističko opredjeljenje i ulogu Kladuščana.

Kroz dugu historiju, prije svega, zbog svog izuzetno povoljnog geografskog položaja, kladuški prirodni prostor predstavlja granično područje između Istoka i Zapada, što je bitno određivalo njegovu prošlost i kulturu. Politička i ratna događanja krajem dvadesetog stoljeća na području općine ,afera „Agrokomerc“ i ratna dešavanja u kojima se desio nesretni međumuslimanski sukob, ostavila su još uvijek teško savladive posljedice po daljnji i brži društveno-ekonomski razvoj općine Velika Kladuša.

Po posljednjem popisu stanovništva općina Velika Kladuša broji 40 000 stanovnika što je znatno manje u odnosu na popis 1991. kada je na području općine živjelo 53 000 stanovnika. Pretpostavlja se da danas blizu 20 000 Kladuščana živi u dijaspori (SAD i zemlje Zapadne Evrope)

Vijesti iz Velike Kladuše

Arhiva

Zadnje objavljeno