Košarkaški Klub „Krajišnik“ je osnovan 1980.godinei svoj kontinuitet postojanja održao je do danas. Kada se pomene košarka u Velikoj Kladuši, prva asocijacija je Kasim Karajić Kama, sportski direktor  koji je u klubu od samog početka, kada je kao srednjoškolac počeo igrati za Krajišnik u prvoj generaciji koja se tada takmičila u Zonskoj ligi Bihać. Najbolje rezultate klub je prije rata ostvarivao krajem osamdesetih, kada su bili i prvaci lige i osvajači kupa.

Početak rataznačilo je i prekid lige i sporta generalno.

Kama je sa dosta entuzijazma, ponosa i nostalgije govorio o košarci prije rata, pa nas je zanimalo da li ima i kakva je razlika između košarke prije i poslije rata.

„Teško je porediti ta dva perioda. Košarka ima slična ili gotovo ista pravila, ali sigurno se igrala drugačije. Prije se je igrala ljepša košarka, efikasnija. Mi smo, u moje vrijeme, bili šuterska ekipa, svi su mogli pogoditi sa bilo koje pozicije. Danas se igra dosta brže i na snagu, igra se više individualno, a ne timski i tu mogu uspjeti oni koji su maksimalno spremni. U svakom slučaju dao bi prednost prijeratnoj košarci“, ističe Kama.

Kasim je u klubu od samog početka i cijelo vrijeme gura priču o košarci. Ističe da je njegova motivacija ljubav prema košarci i to mu je davalo motivaciju da odigra 15 sezona,  da skoro 15 godina bude trener i sada sportski direktor.

„Nekad sam znao biti 12. igrač u timu, nekad peti, a nekad kapiten i nikad nije bilo zavisti i ljubomore među igračima, jer je na kraju najvažniji rezultat. Posebno me je radovalo prenositi svoja znanja i iskustva na druge i to radim i sada iako nisam trener.“

Ženska košarka u Velikoj Kladuši je krenula prije dvadeset godina, a sa ženskom ligom se startalo 2009. godine. Najbolji rezultati ostvareni su u periodu od 2011. do 2015. kada su djevojčice četiri godine bile prvakinje kantona.

Prema procjeni, do sada je više od hiljadu dječaka i djevojčica je prošlo kroz klub, neko se kraće zadržavao, neko duže. Igrači odlaze zbog općeg problema, a to je odlazak mladih. Dešava se odlazak mladih van općine, van države zbog egzistencije, tako da je najveći hendikep u košarci trenutno odliv igračkog kadra.

Kasim posebno ističe da mu je drago jer djeca koja igraju košarku paralelno grade svoje obrazovanje, pa su mnogi od bivših igrača sadašnji profesori, doktori, inžinjeri itd. Za ovaj klub obrazovanje je jako bitno i to se u klubu uvijek potencira

Trenutna situacija u klubu je obećavajuća kada je pitanje broj igrača, Kama vjeruje da će se iskristalizirati oni najbolji. Trenutni broj je 60-70 dječaka, predpionira, pionira , 15-tak seniora i 30-tak djevojaka.

„To je samo broj. Nekada prije smo imali tolikubrojnost ali i kvalitet. Razlog tome je što u današnje vrijeme su djeca manje zainteresirana za košarku i nestrpljiva u odnosu na ranije generacije. Bez strpljenja nema samopouzdanja, a ako nema samopouzdanja onda nema ni uspjeha.“

Treneri koji rade sa djecom moraju prenijeti ljubav prema sportu, stvoriti djeci radne navike i razvijati djecu individualni i timski, te dodatno raditi sa talentovanom djecom.

U košarci rad je neizbježan, a najbolji igrači najviše treniraju. Da bi uspjeli i košarkaši i roditelji i treneri moraju vjerovati u košarku i vjerovati košarci.

Kasim kao posebnu stvar ističe da je klub prije desetak godina, uspio dovesti košarkaške legende bivše države na reviju košarke u Veliku Kladušu. Tako je publika imala mogućnost vidjeti osvajače medalja sa Olimpijada, Svjetskih i Evropskih prvenstava koji su odigrali revijalne  utakmice u velikokladuškoj dvorani.

Što se tiče trenutne situacije zbog pandemije takmičenjeje u martu prekinuto, a u junu nastavljeno tako da je trenutno u toku liga sa pionirima i djevojčicama. Što se tiče epidemioloških  mjera one se provode, asvakom igraču trener je dužan izmjeriti temperaturu i upisati u poseban zapisnik.

O trenutnom stanju u klubu razgovarali smo i sa aktuelnim trenerom KK Krajišnik Mirzom Ćufurovićem.

Sa stanovišta igrača i trenera Mirza nam je rekao da se dosta promijenio odnos prema košarci jer ljudi misle da je komplikovana i teška, a  uopće interes za sport je promijenjen. Također misle, da su povrede u košarci puno učestalijeu odnosu na ostale sportove, što uopće nije istina.

Mirza je poručio da se djeca i mladi uključuju u bilo kakav sport, a ukoliko to bude košarka tom bolje.Šaljivo kaže da ni visina nije presudna za igranje košarke. Važna je društvenost, otvorenost, pozitivnost,strpljivost, a fizički se sve može nadograditii svi se mogu baviti košarkom.

Košarkaški klub Krajišnik primjer je dobro organiziranog i uzornog sportskog kolektiva,kroz koji su prošle brojne generacije od kojih su mno postali uspješni u poslu kojim su se kasnije bavili.

Projekat se realizuje zahvaljujući podršci programa Bosnia and Herzegovina Resilience Initiative (BHRI), koji sprovodi Međunarodna organizacija za migracije (IOM), uz finansijsku podršku Američke agencije za međunarodni razvoj (USAID).

Lajla Žalić/Trend radio