Najljepše životne priče se nalaze između stranica pasoša.

A, da nema granica, ne bi bilo ni životnih priča. Da nema granica, ne bi bilo ni uspomena, životnih uspomena. Kada napuštate svoje ognjište i odlazite u svijet, prvo treperenje vašeg srca se dešava na graničnom prelazu, jer odlazite iz mjesta kojeg volite. Taj osjećaj tuge jer odlazite i uzbuđenja jer dolazi nešto novo. Prvi prelasci granica su nešto neobično, jer vam se čini da tamo, iza, dolazi nešto novo, nešto što do sada niste vidjeli, a ipak toliko je sličnosti, sve je slično, i tamo su rijeke, ravnice, planine, gora i polja.

Granice su tu da nas orjentišu u putovanju, jer svakodnevna pitanja na putovanju su “koliko još do granice ima”? Da nema granice, prespavali bismo cijeli put u autobusu, ali ovako, pred ranu zoru, upale se svjetla i vozač kaže “pripremite vaša dokumenta”. Gdje bi bile napisane najljepše priče da nema pasoša, a pasoša ne bi bilo da nema granica. Granice čine neko mjesto posebnim, granični prelazi ga predstavljaju. Za mnoga mjesta ne biste ni čuli da se ne nalaze na graničnim prelazima, ali čujete za njih u toku radijskih izvještaja sa graničnog prelaza.

Da nema granica, ne bismo ni znali šta je to čekanje. Ko bi ikada saznao kako je sjediti satima u autu ili autobusu i ne pomjerati se. Koliko se samo ljudi upoznalo čekajući na granici, a koliko ih je nervozno bilo. Granice čine jednu državu, one su najodgovornije za ulazak putnika pod njihov krov. Ne prelaze samo ljudi granicu, prelazi i roba, a niko neće dozvoliti da nešto nedozvoljeno uđe u njihov dom. Granica je kao ograda oko kuće, svi su dobrodošli, ali nekada ne možete pustiti svakog da vam hoda po dvorištu.

Pečat koji dobijete na granici, je možda samo “slovo na papiru”, ali je vama vječna uspomena na to putovanje. Svaki pečat priča drugu priču, a više pečata znači više priče. Ko ne voli da gleda u svoj pasoš i prisjeća se svog putovanja. Svi ti granični prelazi nam sada najviše nedostaju u vremenu kada su skoro pa zatvoreni. Mogućnost putovanja je najveća sloboda, a sada skoro da i nismo slobodni jer se možemo igrati samo u svojoj ogradi.

Granice ili volite ili ne volite, ali vam isto tako srce zaigra kada vidite granični prelaz vaše države i znate da se vraćate kući. Srce vam zaigra,  a tijelo vam je uzbuđeno jer ste ponovo prešli mnogo graničnih prelaza, jer ste ispričali mnogo priča, priča koje ostaju za cijeli život, a ipak stanu u samo u sedam slova, pod nazivom GRANICA.

Projekat Priče sa granice se realizuje zahvaljujući podršci programa Bosnia and Herzegovina Resilience Initiative (BHRI), koji sprovodi Međunarodna organizacija za migracije (IOM) uz finansijsku podršku Američke agencije za međunarodni razvoj (USAID).