Kao što je Ivo Andrić mudro rekao: ,,Od svega što je čovjek do sada izgradio ništa nije vrijednije od mostova. Osim što spajaju obale i ljude, oni stvaraju trajna prijateljstva i ljubav među ljudima, povjerenje i želju da se živi zajedno.”
S toga vam donosimo priču o koja je zajednična gradovina na rijeci Drin i Savi – priču o mostovima.
Između Zvornika i Malog Zvornika su dva mosta, dva granična prelaza.
Drina je od Šćepan Polja do Rače premošćena sa 25 mostova. Od 25 mostova, 10 je željeznih, tri su željezno-betonski i 11 je betonskih, dok je ćuprija u Višegradu kameni most.
U gornjem toku Drine sagrađeno je sedamnaest mostova. U pitanju su mostovi na teritoriji opština Foča, Višegrad i Goražde. Najstariji je ujedno i najpoznatiji, čuveni Stari most ili ćuprija na Drini u Višegradu, sagrađen u 16. vijeku. Tri mosta u donjem toku Drine su stari željezni mostovi između Zvornika i Malog Zvornika, Bratunca i Ljubovije, Bajine Bašte i Skelana. Oni se ističu i po tome što su na isti način građeni. Preostalih pet mostova na Drini su novije gradnje. Još tri mosta su na prostoru Zvornika, dva u Karakaju (jedan za saobraćaj drugi željeznički) i most u Šepku. Na teritoriji Bijeljine su mostovi Rača i Pavlovića ćuprija. U ovoj godini se očekuje otvaranje Bratoljuba još jednog mosta na Drini između Bratunca i Ljubovije.
Najviše mostova na Drini ima Zvornik, ukupno četiri. Dva mosta su posebno važna za Zvorničane i Malozvoričane. U narodu su nazvani stari i novi most. Razmak među njima je nepun kilometar vazdušnom linijom. Neposredno uz oba mosta nikla su naselja i nigdje kao ovde život ne zavisi toliko od mostova. Uz most su brojne trgovine, ugostiteljske i uslužne radnje. Most na Drini na graničnom prelazu Karakaj posebno je opterećen jer preko ovog mosta dnevno prolazi više hiljada automobila i stotine kamiona. Sav saobraćaj se odvija preko njega. U dane vikenda, odmora, praznika formiraju se duge kolone za prelaz mosta.
Ovdje je Drina prirodna granica, ali mostovi na Drini nisu sinonim za granicu, već naprotiv, za vezu među ljudima ovog kraja. Most je za narod Zvornika i Malog Zvornika kultno mesto. Pogotovo kada se pomene stari most Kralja Aleksandra I Karađorđevića koji je uz sam centar grada. Kada su u avgustu 2019. godine počeli radovi na sanaciji mosta i on zatvoren za prelazak, na samom početku, građani su negodovali. Kako će po hleb, mlijeko, u školu, na posao. Mnogi su i kod frizera išli preko mosta. Istina ima još most nizvodno na Drini, ali jedan je samo stari most.
Godinu dana su građani gledali izdaleka strai most, komentarisali radove na društvenim mrežama i čekali dan da ponovo po njemu hodaju. Kada je nakon sanacije otvoren, to veče ni mrak nije spriječio brojne gradjane da zadovolje svoju znatiželju i provjere informaciju koja se u večernjim satima proširila gradom, da je most otvoren. Za građane Zvornika i Malog Zvornika uvijek će biti tu stari most Kralja Petra I Karađorđevića, kojije finansirao njegovu gradnju.
Drina i most su ljubav koja se nosi sa sobom gde god krenu. Znaju to dobro i mladi i stari iz ova dva grada. Ne čudi onda tolika ljubav prema starom mostu na Drini, iskazana na obe obale.
Ovaj most je ujedno bio i najstariji. Dosta mlađi, preostali mostovi, takođe su u iščekivanju radova na rekonstrukciji. Sporazum između Savjeta ministara Bosne i Hercegovine i Vlade Republike Srbije o održavanju i rekonstrukciji putnih međudržavnih mostova između Republike Srbije i Bosne i Hercegovine, sačinjen u Bratuncu, 18. septembra 2020. Godine definisao je prioritete u aktivnostima koje će se preduzeti kako bi se produžilo trajanje mostova.
Dogovori i pregovori oko izgradnje mosta obilježili u eru mostova na rijeci Savi, koja povezuje glavne gradove tri države Ljubljanu, Zagreb i Beograd. Za razliku od Drine, koja je dosta manja, rijeka Sava u Zagrebu ima 11 mostova, dok je u Beogradu Savu moguće preći preko čak 14 mostova, što putnih što željezničkih.
Ispisane su nebrojene novinske stranice o savskim mostovima, preko čijih drvenih pragova, željeznih lukova i betonskih zidova su tutnjale vojske i vojskovođe, prelazio narod tjeran svakojakim potrebama, sudarala se različita carstva, padale u rijeku konstrukcije mostova uporedo sa propašću država koje su graničile na riječnim obalama.
Sava veže i manje gradove, a među njima i Gradišku, koja pored mosta u centru grada uskoro dobija novi veliki most u naselju Čatrnja, koji će povezatu autoput BiH sa autocestom u Hrvatskoj. Istorijski gledano prvi most na rijeci Savi bio je pontonski, a izgradila ga je vojska Ugarske 1463. godine.
Nekoliko vijekova kasnije, 9. novembra 1918. godine, nakon ulaska srpske vojske u Gradišku sreski načelnik Milan Todić je u aprilu sljedeće godine incirao izgradnju pontonske ćuprije preko Save. Izgradnja mosta trajala je od 25. novembra 1921. do 27. augusta 1922. godine. Most je izgrađen za devet mjeseci i dva dana, a gradila su ga tri inžinjerijska oficira sa 180 vojnika pontonskog i inžinjerijskog bataljona.
Niti jedan gradiški most na Savi u poslednjih stotinjak godina nije dugo potrajao a izgrađeni su i porušeni mnogi. Sve političke potrese, razdruživanja država, prekrajanja granica, vojna sukobljavanja, prvo su osjetili savski mostovi. Asim Hadžialagić (90) jedan od najstarijih stanovnika grada na Savi sjeća se izgradnje potpornih zidova uoči Drugog svjetskog rata.
“Sava je tokom niskog vodostaja u ljeto preusmjerena na jednu stranu korita. Iskopane su rupe duboke više od deset metara počev od riječnog dna. Na toj dubini su sadašnji nosivi zidovi, visine deset metara iznad vode koji su preživjeli bombardovanja i razaranja”, sjeća se Hadžialagić, emotivno vezan za savske mostove i ovu široku i duboku rijeku.
Istoričar Bojan Vujčić najljepšim smatra most izgrađen pred Drugi svjetski rat, opisan u mnogim časopisima toga doba ali je on bio u upotrebi samo 132 dana. Otvoren je 1. decembra 1940. godine. Tehničke karakteristike mosta, za to vrijeme, bile su impozantne. Dužinom od 240 metara dominirao je cijelim krajem i plijenio pogled svakoga ko bi svratio u Gradišku, podsjeća Bojan Vujinović, direktor Zavičajnog muzeja. “Kolovoz na mostu bio je širok šest metara sa dvije pješačke staze sa po metar i po a ukupna težina mosta iznosila je 830 tona. Nadzorni inžinjer bio je Hristivoje Erić iz Beograda koji se tokom izgradnje mosta zaljubio u mještanku Stojanku Malić i njome oženio. Zajedno su potom otišli u Beograd. Most je srušila vojska Kraljevine Jugoslavije, 11. aprila 1941. godine kako bi spriječila nadiranje Nijemaca na istok.”
Most koji je izgrađen 13. maja 1956. a djelimično porušen 2. juna 1995. godine predstavljao je ponos dvije Gradiške, o čemu su tada pisali „Politika“, „Oslobođenje“, „Krajiške novine“. Nastupanjem mira ali i novih država, most u Gradišci je ponovo obnovljen 2000. godine.
I već kada su se Gradiščani navikli na tamnozeleni most, mrežastih oblina, stiže vijest da će biti izgradnja novog. Most u Čatrnji će biti jedan od najvećih u BiH, sa četiri kolovozne trake i pješačnim prevozom, čime će rasteretiti most u Gradišci, koji je preopterećen.
Most dug 462 metra trebao bi da bude završen u proljeće 2022.godine, a radovi su uveliko u toku, čime će biti spojeni autoputevi Bosne i Hercegovine i države Hrvatske.
Bilo kako bilo bez mostova ne možemo, inače ih kroz istoriju ne ljudi ne bi toliko puta gradili i obnavljali. Njihova njljepša odlika je što su prijatelji mira, a neprijatelji rata.
Projekat Priče sa granice je implementiran zahvaljujući podršci programa Bosnia and Herzegovina Resilience Initiative (BHRI), koji sprovodi Međunarodna organizacija za migracije (IOM), uz finansijsku podršku Američke agencije za međunarodni razvoj (USAID).
